Koristeci se ovlastenjima koja su mi data u clanu V aneksa 10. (Sporazum o civilnoj impementaciji Mirovnog sporazuma) Opceg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini prema kojem je Visoki predstavnik konacni autoritet u zemlji u pogledu tumacenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog sporazuma; i posebno uzevsi u obzir clan II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik "pomaze, kada to Visoki predstavnik ocjeni neophodnim, u iznalazenju rjesenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom";
Pozivajuci se na stav XI. 2 Zakljucaka Vijeca za implementaciju mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijece pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konacni autoritet u zemlji kako bi pomogao u iznalazenju rjesenja za sve probleme, kao sto je prethodno receno, "putem donosenja obavezujucih odluka, kada to Visoki predstavnik bude smatrao neophodnim," u vezi sa odredjenim pitanjima ukljucujuci (u skladu sa podstavom (c) ovog stava) druge mjere u svrhu obezbjedjenja implementacije Mirovnog sporazuma na citavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta";
Konstatirajuci da je u Deklaraciji Vijeca za implementaciju mira koje se sastalo u Briselu 23. i 24. maja 2000. godine navedeno da "Vijece apelira na Visokog predstavnika da iskoristi svoj autoritet u skladu sa svojim mandatom kako bi osigurao potpunu i brzu implementaciju u svim sektorima civilne implementacije, ukljucujuci i uklanjanje prepreka koje stoje na putu ekonomske reforme.";
Konstatirajuci takodjer da je u pomenutoj Deklaraciji navedeno da je provodjenje odredjenih ekonomskih reformi od kriticnog znacaja, i da je pod naslovom "Omogucavanje razvoja privatnog sektora", izmedju ostalog navedeno da "za postizanje uspjeha u ekonomskom smislu i za privlacenje privatnog kapitala kako bi se nastavilo sa razvojem, BiH treba povoljno poslovno okruzenje", dok je pod naslovom "privatizacija" receno da se "Znacajan broj preduzeca u drustvenom vlasnistvu mora brzo privatizirati, a proces privatizacije mora biti transparentan i u interesu gradjana BiH";
Uzimajuci u obzir ulogu i znacaj Privatnih investicionih fondova za proces privatizacije u Bosni i Hercegovini;
Imajuci na umu da je u skladu sa clanom 131. Zakona o drustvima za upravljenje fondovima i investicionim fondovima odredjeno da se "Privatizacijski investicioni fond osniva u svrhu sakupljanja certifikata u procesu privatizacije i investiranja istih u dionice ili akcije preduzeca, u skladu sa Zakonom o privatizaciji preduzeca";
Da u skladu sa clanom 132. pomenutog zakona: "Akcijski kapital Privatizacijskog investicionog fonda mora iznositi najmanje 200.000.000 (dvije stotine miliona) KM";
Da u skladu sa clanom 134. pomenutog zakona "Dionice Privatizacijskog investicionog fonda prodaju javnom ponudom dionica, u skladu sa zakonom i propisima Komisije, i iste moraju biti u potpunosti placene prije nego sto se Privatizacijski investicioni fond registrira u Sudskom registru;
Dionice Privatizacijskog investicionog fonda mogu biti placene gotovim novcem ili certifikatima iz clana 131. ovog zakona;
Rok za placanje dionica u skladu sa stavom 1. ovog clana ne moze biti duzi od tri mjeseca od dana kada je prvi put objavljen javni poziv za upis dionica":
Konstatirajuci da trenutno u Federaciji BiH postoje dva Privatizacijska investiciona fonda koji sakupljaju prijave za upis od gradjana, ali da se naislo na probleme u vezi sa sakupljanjem minimalnog iznosa odredjenog u skladu sa clanom 132. prethodno pomenutog Zakona;
Primjecujuci da je Komisija za vrijednosne papire FBiH objavila odluku da nedjelje i praznici budu iskljuceni iz gore navedenog perioda od tri mjeseca sto za rezutat ima cinjenicu da ce rok vezan za prvi Privatizacijski investicioni fond koji je poceo sa upisom dionica, isteci 19. augusta 2000. god;
Imajuci na umu da je Agencija za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine znatno odgodila objavljivanje spiska akcijskog kapitala u kojem se detaljno navodi iznos akcijskog kapitala koji ce se prodati putem javne ponude dionica za svako drustvo koje podlijeze provatizaciji te da su izgledi da prvi Privatizacijski investicioni fond sakupi svoj zakonom zahtijevani minimum od 200.000.000 KM do 19. augusta 2000. godine slabi;
Nadalje konstatirajuci da bez potpunog razumijevanja raspolozivih investicionih opcija gradjani koji imaju certifikate za privatizaciju nisu u mogucnosti da donesu upucene odluke o tome kako da na najbolji nacin upotrijebe svoje certifikate;
Zakljucujuci da je propust da se spisak akcijskog kapitala, kako je prethodno pomenuto, objavi blagovremeno bio znacajan faktor koji je doprinio nespremnosti gradjana BiH da se upisu u prvi Privatizacijski investicioni fond;
Nadalje zakljucujuci da je u cilju potpomaganja procesa privatizacije od sustinskog znacaja da se rok Privatizacijskog investicionog fonda za upis dionica produzi kao sto to trenutno odredjuje clan 134. pomenutog zakona; te da bi se stoga pomenuti zakon trebao dopuniti i izmjeniti brisanjem clana 134. stav 3., tako da bi potom Komisija za vrijednosne papire FBiH bila slobodna da donosi propise koji reguliraju rok za upis i uplatu u Privatizacijski investicioni fond u skladu sa clanom 134., stav 1. pomenutog zakona.
Razmotrivsi, imajuci na umu i konstatirajuci sve prethodno pomenute stvari, ovim donosim slijedecu

O D L U K U
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O
DRUSTVIMA ZA UPRAVLJANJE FONDOVIMA I
INVESTICIONIM FONDOVIMA

Zakon o drustvima za upravljanje fondovima i investicionim fondovima, objavljen u "Sluzbenim novinama Federacije BiH", br. 41/98 i 36/99 se ovom odlukom mijenja tako sto se brise clan 134. stav 3.
U svim drugim aspektima Zakon o drustvima za upravljanje fondovima i investicionim fondovima ostaje nepromijenjen.
Ova odluka stupa na snagu kao zakon 18. augusta 2000. god. i bit ce odmah objavljena u "Sluzbenom glasniku BiH" i u "Sluzbenim novinama Federacije BiH".

Broj 36/00
18. august 2000. godine
Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, s.r.