|
Sarajevo, 16. januar/siječanj 2001. REAGIRANJE FEDERALNOG MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE, VODOPRIVREDE I ŠUMARSTVA U povodu učestalih natpisa koji se u posljednje vrijeme pojavljuju
u dnevnim novinama u Republici Hrvatskoj, a u cilju navodnog istinitog
informiranja šire javnosti, u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini,
priopćenjem se oglasilo Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede
i šumarstva. U priopćenju kojeg je potpisao federalni ministar prof.
dr. Faruk Mekić se kaže: Postojeće Naredbe o zabrani uvoza iz Republike Hrvatske donesene su
radi zaštite zdravlja životinja i ljudi, zbog postojanja realne opasnosti
unosa zaraznih oboljenja kravljeg ludila Nastali problem je prisutan od ranije, a naročito je dolazio do izražaja uoči Božića, Uskrsa i turističke sezone, pri čemu je odnos Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini u najmanju ruku bio neprihvatljiv, što je nerazumljivo, jer je BiH njen prvi susjed i područje sa najjačim tržištem za plasman njenih proizvoda. I do sada su postojale slične zabrane, koje su se uvodile samo od strane Republike Hrvatske, ali pravi problemi nastupaju onog trenutka kada Bosna i Hercegovina provodi mjere radi zaštite svog epizotiološkog prostora, na odgovoran i stručan način, bez politiziranja. Medijska kampanja je trenutno najviše usmjerena na Naredbe o zabrani uvoza iz Republike Hrvatske, ali se ničim ne argumentuje zašto Hrvatska ima Naredbu o zabrani uvoza iz Bosne i Hercegovine zbog slinavke i šapa, još od 1993. godine. Postavlja se pitanje zašto je Republika Hrvatska 1996. godine dopustila uvoz iz samo jednog bosanskohercegovačkog kantona (Zapadnohercegovački), u vrijeme kada je postojala stvarna opasnost od ovog oboljenja, jer je opće poznato da je baš te godine došlo do njene pojave na granici Makedonije i Jugoslavije. Čime se realno može opravdati zabrana uvoza iz BiH, kada je poznato da je slinavka i šap posljednji put na ovim prostorima registrovana 1968. godine ? Kada se radi o kravljem ludilu (BSE), moramo istaći da nadležne veterinarske službe entiteta pomno prate kretanje zaraznih oboljenja i shodno tome donose odgovarajuće mjere o čemu svjedoče i redovno dostavljeni Bilteni o zaraznim bolestima Veterinarskoj upravi Republike Hrvatske i Međunarodnom uredu za epozotije (O.I.E) u Parizu. U medijima se pojavljuju i neistine o uvozu životinja i proizvoda životinjskog porijekla u Bosnu i Hercegovinu iz zemalja sa registovanom BSE, a podsjećamo da je Bosna i Hercegovina čak i prije Republike Hrvatske donijela Naredbe o zabrani uvoza životinja, proizvoda životinjskog porijekla i hrane od preživara, smatrajući to sprovođenjem redovnih mjera zaštite zdravlja ljudi i životinja, a ne senzacionalističkim potezima. Čini se da je za Republiku Hrvatsku nebitno, što je ona najveći broj
rasplodnih grla goveda uvezla baš iz Austrije, Nizozemske, Njemačke
i Francuske, pa čak i u vrijeme zabrane uvoza zbog pojave BSE. Bitnijim
se čini nametnuti mišljenje javnom mnijenju da je najopasniji uvoz iz
Bosne i Hercegovine, u kojoj nema pojave BSE. Pitanje je zašto poljoprivredni proizvodi iz Bosne i Hercegovine završavaju
na asfaltu, dok se isti nesmetano uvoze iz Makedonije, Španije, Italije,
a vrlo brzo će se i vjerovatno lakše uvoziti iz Jugoslavije. O reciprocitetu
se ne može ni govoriti jer proći će još dosta godina dok Bosna i Hercegovina
bude u mogućnosti zadovoljiti svoje potrebe za ovim proizvodima. Također
se postavlja i pitanje da li su u takvoj razmjeni proizvodi iz Bosne
i Hercegovine, (povrće, voće, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske je i do sada opstruiralo donošenje Sporazuma o slobodnoj trgovinskoj razmjeni (posebno robe iz carinske tarife od1 do 24), pa je iz tih razloga i donijelo citiranu naredbu. Svijesni činjenica da su gubici i štete obostrane, u više navrata pozivali smo predstavnike svih relevantnih institucija Republike Hrvatske, na zajednički sastanak nadležnih stručnih službi, s ciljem otklanjanja nastalih nesporazuma, unaprjeđenje saradnje, i postizanje sporazuma o saradnji u veterinarstvu, bez kojeg i Sporazum o slobodnoj trgovini predstavlja veliku nedorečenost i ostavlja prazninu u oblasti veterinarstva. Sa žaljenjem konstatujemo da predloženo do sada nije realizovano, jer nadležni organi i institucije Republike Hrvatske, sve upućene pozive uporno ignorišu".
|